dok ti neuhvatljivo
jato ždralova
u oku otključava sjaj
između plamnih
žudnji i snage začudne
olovka ti se pokreće

sjeća se ona
tkala bi šumor za jugom
i krila grudima
osmijehnute bjeline

snjegova. bajke za kojom
se neutješni budē
refreni žeđi

ugasi veneru
uvijek si bezoblična
u potpalublju neba
kad ostane bez riječi
a jato nestignut beskraj

pjevat ću ti o slojevima
čežnji, o ljubavi za onim
čega nema. pjevaj, lukrecija
o tome. toplina
gnijezdišta ptica i obećanja
južnih zvijezda zriju
iza vremena

mirkopopovic