U nutrini tebe neimanja
Ispod ošita začahurena
Točka previranja
Traženja ili odustajanja
Osjećaj luta prazninama
Ćutiš, lome te htijenja
A fali ti tek mrva
Da joj iscrtaš lik na dlanu
Prstohvat soli
Da začiniš osjet začet
Pa ga krstiš imenom
Njenim!

A opet, za ovakvo krštenje
Nedostaje gral
I kap tmastog vina
Kao krv koja ti kroz žile zastala
U praznom hodu usidrena
Jer, kao što znaš...
Fali ti mrva, mrva njenog postojanja
Tu, na korak od dodirivanja
Da je prigrliš
Uz sebe stisneš, kao davljenik
Kad u gorskoj rijeci
Privija uz srce vrbinu granu
Svijenu
Tražeći spas od virova
I stijena zaoštrenih vrhova

Da, nedostaje ti mrva udaha
Da svoj život njenim dahom krstiš
Nevjeran...

Emilija Mijatovic