
Na putu prema...
Zašutih
Kao kad ptice ušute
I nastupi tren apsolutne tišine
...pred apokalipsu...
Pred tugu
Nisam znala iščitati tren
Pred sobom ne vidim svijet
No, do svijesti
Plavetnilo stiže
Krajičkom desnog oka upijeno
Kao praskozorje
Čistote misli
Ili dubine i širine boli
Svete boli
Nisam znala iščitati tren
Ne pitajte
Neću reći
Dadoh nagovještaj
Tko još daje sebe ranjivu
Na pladnju, ispisane duše
Podijelih srce na četvrtine
Tri dijela podijelih nesebično
Njima
Četvrtinu ostavih za vrijeme
Preda mnom složivo na mah
I kratak tren
Kada život zaustavi dah
I zamre sve
Nisu znali iščitati tren
Da, neiščitani trenutci dijelovi su naših života.
"Ne pitajte
Neću reći
Dadoh nagovještaj"
I doista, taj nagovještaj je tu negdje, ali neuhvatljiv i lijepo se utkao u pjesmu.
LP, Mirko
------------------------------------------------------------------------------
P.S.
(ne neisčitan, da iščitan)
Hvala vam Mikailo, hvala Mirko...neiščitani tren je u pjesmi sakriven, istina! Lijepo vas je vidjeti
Lp
Emilija
Emilija... Sve od pjesme kad mi umu vrišti...
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Emilija Mijatovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!