Pred jutro
vjetar okupi sjene i ptice
pod presušene grozdove
šarenih marama
i čipkanih podsuknji,
a dan pronese svjetiljke
pod čerge gdje uvijek
ispočetka tkalac život
udijeva drač u stopala.

Nečujno se zanjihaše
rose kaplje s kopita
i padoše onako
kako pada krv
oplođena sumnjom
i grabežljiv plamen
ospe ljubav po prašini.

Kao plamen svijeće
jednom kretnjom ruke
zaigra bljesak oštrice
nadre omamljiva srdžba
u probavljena poniženja.

Na oblaku pod srcem žene
rascvjeta božur
u svadbenoj noći
bez vriska, bez straha
ljubav sklopi ruke
u pregršt nijemih zvijezda.

luciapavlovic