Genesis... početak
Tebe, mene, nas
Prapočetak objedinjuje
Trajanje predskazuje
Život...
Nebrojivo vrijeme
Gen se genom sjedinjuje
Novo rađa se
I tu smo
Stvarni...opipljivi
U desetljećima
Vidim nas
Osjećam
Milujem...

A ti....

Jel ti ovo snoviđenje
Ili ona nova riječ
Što netom je čuh
U razum se ucrta
Kao znamen
Kao život
Dal' sam ti Uninije, gorčina
Muka nad mukama
Reci, progovori
U oči mi zaroni, pa otkri duše previranja
Da znam,
Da se posjednem na pravo mjesto
Da ne umišljam
Da tron je moj
A ja po blatu gmižem, meni neprimjetno

Daj reci
Prevali preko usana
Ne skupljaj ih
Od prapočetka do ovog trena
Reci...kako vidiš me
Tko sam ti ja
Otkrij mi...

Znaš da ne volim
Igru svjetlosti na staklima
Ne volim ...ja sam ipak stvarna
Ona što dodir ćuti
I čita riječi na koži ispisane
Ne umijem ja krila nositi
Ja sam ona...zato reci
Ćutiš li život, ovaj naš
Kao...

Kao UNINIJE
Muku nad mukama duše tvoje?

A ja...

Ruku pružam meklinom svetom
Tek ovlaš dodirnem ti obraz
I bez riječi tvoje znam
I oprost molim
Jer, za tebe sam trebala
Genesis biti...Početak...I život u slijedu

Dlanom i dodirom mekim
Brišem tvoje UNINIJE
I znam
To, to sam ti ja...

Emilija Mijatovic