Pjesma je zavrijedila sve pohvale! A Tvoji i naši anđeli sedam i pol milijardi osmijeha i poljubaca, te ocean podrški, ali ne onih proklamiranih podrški, već konkretnih, hitnih, onih ODMAH-SADA, bez odlaganja, bez čekanja, bez razmišljanja. Ali  -  takav svijet, takva moć, takva savjest i svijest ne postoji i nikada neće postojati. Nažalost!!! Nažalost onima koji osjećaju kao što sii Ti, ja i mi, i mnogi, mnogi drugi ...  tu strašnu, nemislivu, ničim i nikada opravdanu podjelu među ljudima... i nebrigu, tu nemoć da se rodi trunčica empatije koja bi užas planetarne katastrofe malo uljuljkala. Ostaje pjesma. Ostaje poezija koju treba uokviriti /ja je uokvirujem svim kapacitetima uma i srca u okvire i vješam je na zidove savjesti... da bih je čitao nadnesen jednako nad njom kao i nad hladnim, nepojmljivo okrutnim ljudskim srcima/.

"Danas moji anđeli plešu

u sjeni ispod svoda

strahom zakopčanih osmijeha,

željom da im plava vila oboji san."

Moje čestitke, moj naklon, Ljubice...!

hvala na divnom hvalevrijednom komentaru Mirko... ne mogu a da ne dotaknem čovječnost u nama... barem iskrenom poezijom da možda bar malo potaknem... pokrenem... pokušam trenom pomoći anđelima među nama... 

lp

Ljubi

Poskus prevoda: 

http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/99494/zapusceni_otroci_drugi_del

lp, Marko : )