Misticima je za spomen ostajala
očerupana koža
po ulicama svjetskih metropola
pod stopalima zamamnih žena
i ti prsti oprljeni žarom zvijezda
bahatili su se svojim svevidom
poročnim pogledima
učeći nas moći naziranja
hijerarhiji hladnih fotona
u plastu svjetla
u plaštu vremena
htio bih da mogu pljunuti
na njihova fantomska srca
što besramno i dalje kucaju
u utrobama satelita
u srebrnim rajčicama
da me jedan od njih nije prokleo
tobom
ljubavi objesna
vjerujem ti i gdje te nema
u prekriženim minutama
poslije ručka
ti si uvijek jednim okom
fanatično voljela drugoga.
Ova me je ostavila bez riječi...događa se.....bravo pjesniče
Hvala dragi prijatelji-poete, Mirko i Branka, na lijepim riječima !
lp s Jadrana,
Duško
Pesem, ki s svojo dikcijo in ritmiko spominja na vrtinec, domiselna, ironična in hkrati boleče resnična, čustvena, navdihujoče izvirna - skratka, močna v besedju in sporočilnosti, čestitke,
Ana
Hvala draga Ana, od srca, na lijepim riječima i poetskom razumijevanju !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!