"Vratite mi peraju repnu
Neka bude obrok

Primjeren ljudima
A ne tek obred kanibala
Negdje na bespućima"

Potreban plam! Iscjeljenje! Luka iz koje se vide sva sazviježđa, punina oka u kojoj su zanemarene mrvice, fragmenti, kockice mozaika. Osmišljenje je tek veliki mozaik života, more koje zove, na kojem se dižu sva jedra, na kojem se putanja osmišljava.

Ja... bolje ne mogu ući u ovu pjesmu. Ako sam promašio, pozivam se na čovjeka... koji mora i - pogriješiti.

No, ne zaboravljam naklon i lijep pozdrav s kontinenta :-)

Ni ne treba bolje, ovo je savršeno emotivno isčitavanje moje pjesme...

Da, nekad imam osjećaj da sam u moru, vodi, rijeci tek svoj na svome...

Hvala na komentaru, kojem se uvijek tako razveselim.

Srdačno

Emilija

Poslije Mirkovog komentara, teško da moja malenkost može nešto pametno dodati.

Lijep pozdrav !

Hvala ti...

Pa, jeste, uvek je na pedalj do mora - do sreće...

Eto,to malo može i pesma nadomestiti.

Hvala na čitanju i komentaru Mikailo...

Lijep pozdrav

Emilija