Samo zbog tragova malene vatre
koja je gorjela kao buduće sjećanje
naučio si uzgajati riječi koje vrijedi pamtiti,
zapravo pisati u kasna poslijepodneva
puna ogrebotina i modrica
u vrijeme kada se oči pune zlatom.
Debeo i usamljen
zaglavljen u tisućama slijepih ulica
pogledom zaranjaš među bljutave oblake
mrtvije od tvog nimalo vječnog svjetla
provjetravajući pjesme iz vremena mladosti
ne bi li te na rubu nekog užarenog dana
naučile zaboravljati onako kako pamte.
Sjajno! Ja samo mogu reći da se u ovakvoj poeziji uživa.
lp,
Mirko
Mirko zahvaljujem i pozdravom uzvraćam .
Lucia
Pesmi, ki naj učijo pozabljati, tako kot se spominjajo. Čudovito povedano - in v pesmi se odkriva osamelost tistega, ki piše, da bi ustvaril iluzijo komunikacije. Zanimive podobe, atmosfera pesmi je izjemno natančno opisana in učnikovita. Čestitke,
Ana
Hvala od srca Ana :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: luciapavlovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!