gajde

san  o strahu da   ostajem  

bez  svoje divne providne kože

i  pucam

od sopstvenog eha u praznoj kući

izgleda da počinje da  se ostvaruje

kucanjem  na vrata (usnuli  čobanin

gle, kako sam o zdravo spava)

 

slutim  (k)tome da jedino  tišina 

u cvrčku i  crkvi na moru

gore

i  zaludo um(r)e  pesmom

 

i splašnjava

 

Katarina Kiković Jović (Sarita)

Mikailo m.z.

Poslano:
29. 09. 2014 ob 19:23

Ima nekoliko slovnih grešaka. Ispravi.

Dopada mi se. Da budimo gajde. Da.


Zastavica

Mikailo m.z.

Poslano:
30. 09. 2014 ob 00:52

Dugo čekam da ovako stihove raspoređuje, tj. da ih ne lomiš po svom dahu, nego tamo gde se može osetiti celina (nečega). A nisam ti mogao prići da to razjasnimo, jer si retko pristaja na te razgovore. Dopada mi se.

Zastavica

Katarina Kiković Jović (Sarita)

Poslano:
30. 09. 2014 ob 21:24

da, znam i sama .hvala

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Katarina Kiković Jović (Sarita)
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)

Pesmi

  • 29. 09. 2014 ob 09:03
  • Prebrano 830 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 267.06
  • Število ocen: 10

Zastavica