san o strahu da ostajem
bez svoje divne providne kože
i pucam
od sopstvenog eha u praznoj kući
izgleda da počinje da se ostvaruje
kucanjem na vrata (usnuli čobanin
gle, kako sam o zdravo spava)
slutim (k)tome da jedino tišina
u cvrčku i crkvi na moru
gore
i zaludo um(r)e pesmom
i splašnjava
Ima nekoliko slovnih grešaka. Ispravi.
Dopada mi se. Da budimo gajde. Da.
Dugo čekam da ovako stihove raspoređuje, tj. da ih ne lomiš po svom dahu, nego tamo gde se može osetiti celina (nečega). A nisam ti mogao prići da to razjasnimo, jer si retko pristaja na te razgovore. Dopada mi se.
da, znam i sama .hvala
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!