bez kompromisa
Kompromisom odbijam stvarnost
mada se gnušam vlastite dvoličnosti,
lažno prihvaćam ispriku,
dok u meni zavija hijena svijesti
da ne mogu,
da ne želim
oprostiti.
Možda i nisam tako dobar čovjek.
Možda.
Da, treba praštati...
Ljudski je griješiti...
HMM
Dokle?
Gdje su granice strpljivosti?
Ako prihvatim lažni iskaz Vaše gluposti
kao opravdanje,
ako mi ponudite lažne kapi na vrhovima prstiju,
ako kažete da je nerazumno okrenuti leđa lopovima vlastite samoće.
Mogu li?
Smijem li ukaljati obraz koji sam crtala godinama
samo da trajemo
u ovo isprazno jutro
u ovom ispraznom danu
u praznom stanu neispeglanih košulja
smrdljivih čarapa bačenih na pod.
Smeta Vas moja arogancija kad preskačem vaše ručkove
koje ste očekivali,
ta Vi ste osovina
oko vas se vrte
vrte...
zaboravite
odavna sam van dometa Vaših šamara.
Ne, ne bojim se vlastite sjene
dogovorih se s njom da me slijedi
kako bih živjela.
Ne posežem za bijelim pralinama,
lakiram nokte crveno i odlazim
bez kofera.
Ostavljam vam sve laži koje ste sakupljali godinama.
Odlukom da ugrabim stvarnost
pokidah kompromis samozvanih iluzija.
Često se uhvatim da živim život prema tuđim pravilima, da igram igru u kojoj ne bi željela biti, a sve radi mira, ili privida mira. No strpljenju jednom dođe kraj...
Uživala!
Lp
Emilija
Sjajno! Sve pohvale, Ljubice.
Lijep pozdrav,
mirko
Emilija, često živimo kako drugi nameću gubeći vlastiti identitet...:-( ... hvala draga...
lp Ljubi
Mirko, hvala na vremenu koji si odvojio za moje stihove....
lp
Ljubi
Ne, naprotiv. Nikada za dobru poeziju ne odvajam vrijeme, već NJOJ vrijeme POKLANJAM... a kao kraljica umjetnosti to je u svakom slučaju zaslužila. :-)
jooojjjj.... još jednom hvala mirko... :-)
jjjjoooooojjjj, nema na čemu, Ljubice!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 26. 09. 2014 ob 10:23
- Prebrano 763 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 84.47
- Število ocen: 4