stopljena u udah

dovoljan da vjekovima oboji bol i radost

miruje nepomično zureći u točku ishodišta

ne prepoznajući smisao bivstvovanja

svjetlost se zaigrala na obližnjoj stijeni

golica radišne mrave 

ometajući ih u rutinskim pokretima

noseći teret mravljeg života

ne bune se

ne posustaju

naprosto žive

dok mirnoćom unosi nemir u sklad pokreta

nesvjesno pomiće usne

kao da broji brojanicu ili govori neke stihove

sebi ili nekom samo njoj znanom

posljednje zrake

zaigrane na vrhovima trepavica

toplinom dodiruju prazninu

u tami izgubljenog pogleda

Ljubica Ribić