ptice su /kažeš/ pred zoru iščezle
i ti si se dugo opraštala Emilija
sa svjetiljkom plavom u beskraju

zar nismo odbolovali te varke
zar na vidicima nismo ostavili
lađe pune sunca pune godinâ
melodiju pjesama neispjevanih

kušajmo te omame te nove verse
što vraćaju se svakog uštapa
na drugu obalu naših životâ

ptice su /kažeš/ pred zoru iščezle
ali ne čuješ snjegove kako kopne
i zvijezde što plove nečujno
putima koji
nikada ne završavaju

zagrli me barem ako ne možeš
kroz vrijeme proći
ako ne možeš odložiti
taj potez kista kad se
iščezava sa pticama i nestaje
u čežnji neona
ako misao ne možeš
u sneno ljeskanje pretočiti
ako ne možeš dokazati
da smisao je
- u ljepoti želje

- - - - - - - - - - -

SARAJEVO, 22.9.2014.

mirkopopovic