Ledeni vjetar fijuče
Nemilosrdno u starom
Masliniku, ispod oronule
Međe, u suhoj škrapici
Stisnuo se cvijetak
Prignuo umornu glavu
Osluškuje staro zvono
Što breca u daljini
Tužno, jer ugasla je
Uljanica na prozoru, iza
Starih klimavih škura
Zatiče nas neminovnost mijenjanja svijeta, njegova stalna promjena. Jer - u srcu su ostala sjećanja, slike koje nas nikada neće napustiti i od kojih nikada ne možemo otići. Krasni i tužni trenuci nad kojima zastaje pjesnik... i s kojima, jedini on, može i zna razgovarati. Lijepo, astronom...
Veliki pozdrav iz SA
Mirko, gode tvoji komentari, hvala od srca!
Topli pozdrav za tebe sa kišom okupanog juga.
Prizor razpadanja, vse večje ohlapnosti in izginjanja, ki vendar prebuja spomine na lepoto (z oljkami in oljenkami vred), ki se nahaja kot spomin v stvareh, ki propadajo. Čestitke,
Ana
Ana, čast mi je, zahvaljujem od srca!
Lijep pozdrav.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: murtulica
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!