gospodin A. sporo
i meko
zabaci rukom kraj
crvenog šala u utakmici
s bojom nara te jeseni sazrelog
na masnoj crnici veneta
rasutog po pločniku na ulici
(dok su se ježila
redom
sva ogledala kanala)
i malim trgom
razlivenom mesečinom kao gvaš
umnožavali
njegovi koraci zalutali
pas i jedna nota
(što se otela
dečaku)
s raštimanog klavira
dok svira adađa
ma non troppo blisko
ovlaš
Zaista ima razloga da me raduje pomisao na vas. Zašto? Zato što pri svakom novom "otvaranju" vaše pjesme očekujem djelo koje će poetskom imaginacijom snažno obuzeti i dodirnuti sva čula. Može li se onda ne prepustiti uživanju?
Želim vam kao zreloj ličnosti i piscu još mnogo pjesama, fantastičnih metafora, izbrušenim nevjerovatnim umijećem i talentom.
Lijep pozdrav,
Mirko
Hvala, Mirko, na ovim rečima. Zaista me raduju Vaši komentari i mišljenje. Ova pesma (njen kostur, zapravo) nastala je davno, čitajući i ponovo čitajući Mana... Nedostajao je neki detalj koji bi je zaokružio, te se pojavio nar, božanstveno voće i tako je izronila iz mraka, tj. ugledala (pesma) svetlost dana. :) Lično mislim, da nije savršena, ali eto, ima svoj život. I neka takva traje ;)
I, da, gospodin A. (za mene) nosi crveni šal.
lp
Jagoda
Znova ena tistih tvojih pesmih, ki na znane referenčne stvaritve najdejo povsem svoj, svež, zanimiv pogled - v prepoznavno tvoji pesniški govorici. Čestitke,
Ana
Da, Ana! još jedna. Ali se, za sada, neće "oknjižiti" :)
Hvala na lepim rečima.
lp
Jagoda
uh, kakvo poetsko klupko...bravo Jagoda...čitam je opet...pa opet...
Hvala, Kaća! :)
Pozdrav,
Jagoda
Ljubav. I još bezbroj puta. Odlična pesma.
Zahvaljujem, Mikailo m.z. :)
Pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!