Ako duboko zaronim

u sveobuhvatnost pogleda

ispod napola uzdignutih kapaka

da li ću pronači onu sičušnu točku

beskrajnog trajanja?

Određenim bojama 

bojimo događaje,

tonovima osluškujemo riječi koje donose valovi.

I sve je unaprijed određeno 

našim slutnjama.

Prizivam sreću nevještim rukama 

broječ latice otpalog sjećanja,

bijelim ljiljanima kitim zaboravljen humak

dok leptiri šaraju nebom,

miris posljednjeg otkosa golica nosnice.

Gubim zrak, uron prijeti hladnoćom,

mora se naglim pokretom stopala 

presjeći ljepotu tišine.

Duboki udah izronom 

zlatom obasjan vidokrug.

Ljubica Ribić