Ne branim ti ja
kofere pune lišća
jesen ionako stiže redovnom linijom
svakog jutra u 5:45
na željezničkoj postaji Svijet
( uostalom, zašto se to naziva željeznicom,
zato što je sva od željeza,
ili su to naše želje da putujemo
u njenom imenu )
ne mogu se svega sjetiti
oprosti
u prljavom bistrou
dobijali smo napoj a ne hranu
ostavljali smo napojnicu
za pogled na njene bogate grudi
dok smo raspravljali Kanta
bacali u kantu povijesti
sve velike ljubavi
misli i ideje
bujno je poprsje ipak važnije
od teorije i filozofije
od apstrakcije
(fotografija ne oduzima dušu
ona je dodaje)
a miris žene i toplog mlijeka
od gulaša i paprikaša
ne branim ti ja ništa
hodaj gola pred ljudima
pokaži svima nama
da si dama
zaboga
s koferom punim lišća
jesen se lakše sanja.
Všeč mi je atmosfera te pesmi in poigravanje s pomeni, ta z železniško in željo po potovanju, je izvrstna!, (tudi napoj / napojnica ...). Tudi kovček, poln listja, zadobi drugačen pomen, ko se filozofija in teorija odvijata v ozadju resničnosti, ženskega telesa ... Zabavna in malce melanholična pesem, čestitke,
Ana
da, pesma je odlična. Čestitke i od mene.
Hvala Ana, hvala Katarina !
lp s otoka,
Duško
Večita tema odlazaka i dolazaka - i stalnog nesporazuma. Valjda tako mora.
Čak i na oticima :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!