Nestvaran je i Dunav
ispod Petrovaradina
u trenucima pre oluje
i nebo nad Banja Lukom
u onim noćima
kada je sasvim prozračno
nestvarna su i sećanja
na neke predele
na neke ljubavi
na neke živote
nestvarna je i čarolija
koju nazivamo život
a koja smo ustvari mi sami
magija svakog
bogovetnog dana
dužeg nego juče
kraćeg nego sutra
zamotanog u iščekivanja
od svitanja do svitanja
i od sumraka do sumraka
nestvarna si i ti
sa tim tvojim
iskrenim očima
kada mi kažeš idi
i kada mi kažeš ostani
i čekaj me
i čekam te
nestvarna si
kada ćutiš
kada se samo pretvoriš
u taj poljubac
u mom naručju
kada vreme stane
nestvarno
i onda
postojiš samo ti
ljubavi moja
V tej pesmi je svet neresničen, nesnoven in vendar tako verjeten, da nas navdaja z vero vanj. Kaj bi pesnik brez domišljije. Bravo, Milen.
Lep dan ti želim
Andrejka
Hvala, Andrejka.
Pesnički svet i jeste nestvaran, pomeren malo od svakidašnjice, pa i od jave...
Lp, Milen
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!