Po algoritmu sna
trebao sam otići do nje
pasti na koljena
ljubiti njene listove
njena koljena
sve dok se ne isuše
grozdovi tame
u našim tijelima

trebao sam ljubiti
njene grudi
do smrti vremena

trebao sam oprostiti Bogu
što nas nije prepoznao
u pravom trenutku
kad su se dva Sunca
spajala u jedno

na dragom nebu
ukrašenom pticama

trebao sam rastvoriti krila
zapjevati strasno
zatvoriti oči
i preletjeti život...

Duško Babić