Po stolu sam poredao svoje relikvije:

- neugledan upaljač za cigarete koji je obasjao
  na tren tvoje lice prije odlaska

- šalica za kavu jedina preostala iz kompleta
   koji si mi poklonila uz osmijeh

- šal koji još čeka bijelu zimu na usnama

- reprodukcija autoportreta starog majstora čije
  su ti oči probijale grudi

- špil igračih karata još neotvoren za igru
   u kojoj srce nikad ne pobjeđuje

onda sam samo legao na krevet

a nigdje suze.

Duško Babić