U svake je žene
ljepote bez mjere
oči joj u ljubavi svijetle
suza čežnje zapeče
od krasote koja teče
prodire iz duše meke
a ti bi da joj uđeš pod vjeđe
da bereš to ustreptalo cvijeće
niklo u vrtovima opojnim
na zemlji gdje samo ona vlada
željom da te uvijek iznova rađa
uzdahom rose i mladog grožđa
u crvenoj niti njenog srca
biser se do bisera spaja
zanosnih poljubaca
koji će te milovati
lahorom svile
i sa one strane sna
što ga životom
nisi znao zvati.

Duško Babić