NASMIJEŠENI BOG
Jutrom ambulantna kola
oživljavaju sirenama
milosrdnu smrt
vjetrenjače se pretvaraju
u poljsko cvijeće
knjigama se brišu brojke
na stranicama
stijene se ispričavaju
potonulim lađama
krila se pernate
za prvi let
moje tijelo
uzbuđeno je tvojim
ja vidim
nasmiješenog Boga
ljubim te dušo
zapanjenim usnama
dok Aurora pali
zeleno nebo
nad morima od sna
mi se vraćamo na početak
u toplu maternicu
gdje raste dijete Svijeta.
Pravi, originalni i jedinstveni - Duško Babić!
Uživam u poeziji. Evo, i na portalu prilike! Vrlo često.
Grazie, signore! Buona note!
Jaz nisem niti celica tega otroka, a če sem le nevtron tvojega sveta, sem počaščena!
Lp....da je bilo još juče, rekla bi....sa mora :)
Irena
Mirko i Pi, hvala na komentarima i pažnji, osjećam vaše duše.
lp s Vira,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 16. 08. 2014 ob 22:57
- Prebrano 844 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 486.7