Istrgane ruže

kratkotrajno mirišu.

Ranjena zemlja.

Grobari smo svog planeta.

Otvorene cvjetove bacamo u rake...

Nagrobniki bez imena.

Neko je vidio Malog princa 

na sahrani posebne ruže.

A mogla je rasti i suzama

zalivana

kad bi radost ljubavi do svega 

u nama postojala i

ne samo u izlivanju ništavog

sjemena...

Probuđenim u lubanjama gase

svijetla

dok ubijene misli traže izlaz

kroz mrak oka u nepodnošljivost

bivanja.

Kretničar drži Malog princa za ruku

pokazujući mu pogrešan pravac.

Rano ustalo

jutro, svježinom budi

probuđenih trag.

branka