Pokušah poći bez osmijeha
i nigdje ne stigoh.
Kročih
na put ispred sebe
srećnim korakom
bez obzira na
makadam.
Možda ostavim trag.
Puštam srcu da pjeva bez
talenta
misleći da ga niko ne čuje.
Protest duše
željne novog iskustva
stvori mi žulj srećne cipele.
Smeta joj brdo koje
sanja da ljubi nebo,
a na suncu potopljenom u more
traži znake suicida.
Najedeš se života
i ne povraćaš.
Pokupih osmijeh
i pokazah joj
rađanje sunca.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: branka
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!