
Kad se jednom zaljubim
bit će prekasno
svijetom će vladati
ljudi u crnim haljama
mjesec će ležati mrtav
na lomači grijeha
zajedno s kitovima
i divljim kupinama
moje će srce
lupati bolno u grudima
kao fetus slijep od sreće
da ugleda lice svoje božice
lice koje smo tražili
generacijama u nama
ili do nas
slikali bojama puti bakarne
uronjeni u vrane joj vlasi
i nježno vlakno mekog njedra
Kad se jednom zaljubim
bit će prekasno
da shvatim smisao svega
što ostavljam ljudima
u dugim crnim haljama
gdje osudiše me
da ne rađam se
s ovim srcem
u ljubavi
nikada više...
Kad se jednom zaljubim i ja ću se osjećati kao ti ;-))
Moćna ti je ova zadnja poema, razarajuća. Pazi da se netko ne zaljubi u tebe zbog prejake riječi ;)
lp s mora,
Duško
Hahahaha, Duško, molim te lijepo, reci, koji bi se to muškarac zaljubio u jezikaču ;-))? Ma hajde,bolan,barem mi ga nacrtaj hehehe, šalim se.
Hvala za pohvalu i uživaj uz more.
Duško, oprosti, ampak jaz ti ne verjamem! :-)
Lp,
Vesna.
Ne vjerujem ni ja sam sebi često ;)
lp draga Vesna,
Duško
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!