POVREDOM OBNEVIDJELA

Sapletoh se o tebe
Povredom obnevidjela
Ti greškom tu
Ja ciljem ponesena
Da ohladim nutrinu
Povrijeđenu
Da obližem rane stečene
Riječi ih neke rodile
Kao oštrice
Kao ognji razbuktani.

 

Ližem rane a ti mi dođeš
Onako kao Bogom dat
Da prospem ti
Da povijem te
Kao dijete zadojim
Gorčinom
Onom zelenom
A ni kriv ni dužan.
Greška u poklapanju
Vremena, mjesta i povreda.

 

I gledam te a ne vidim
Jer da vidim stala bi
Prestala trenom
Kao ošinuta
Ali ne vidim, pa nastavljam
Do poda te svijam
Da bol bolom vratim
Da osjetiš moju
Kao svoju
A kriv nisi...

 

Tko sam ja, nesvoja
Što me spopalo
U bolu okovana
Razum pogubila
Sad bježim od svojih poteza
I suludog jezika
Bježim nesvjesna
Tebe ostavljam, zgrčena
A samo si greška
Krivog mjesta i vremena.

 

 

Emilija Mijatovic

Komentiranje je zaprto!

Emilija Mijatovic
Napisal/a: Emilija Mijatovic

Pesmi

  • 31. 07. 2014 ob 19:15
  • Prebrano 476 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 226.84
  • Število ocen: 6

Zastavica