
Mnogo je pitanja ostalo za njima
a nikog nije bilo ko je znao baš sve.
Pričale su se raznorazne priče posle,
neke bliske istini, a neke baš i ne.
U stanu na dvadesetdevetom spratu
nije baš ostalo o čemu da se priča,
osim tišine, tek nešto suvog cveća,
i samo još gomila ukrasnog kiča.
Kuda je i kako nestao ovaj čudni par
ostaće zagonetka za većinu od nas,
a samo neki znaju u čemu je tu stvar
i gde su naši prijatelji potražili spas.
Mesto vam neću reći, ali razog nek se zna
otišli su od ljudi sa licima k'o maska,
promenili su život, sad žive deo svoga sna,
tamo gde nema nikog da im spletkari i laska.
Gale je spakovao kofer i poneo gitaru,
zatrebaće mu uvek i neki ritam lak,
Jeca je nagurala stvari u neku torbu staru
i zajedno su, zagrljeni, otišli u mrak.
Dosta je godina od toga dana prošlo,
ni jedno pismo nije stiglo, baš nikakav glas
al' ja znam da je njima jedno svetlo doba došlo
i da žive svoje snove i za ponekog od nas.
ako su fikcija - neka ostvare san, ako su stvarnost - neka ostvare san. Taj san koji je dio usuda... ili života. Čudno (iz prve ruke riječ čudno neka ostane) kako nesreća donosi sreću. Jest teren težak i filozofske je prirode, ali još bih samo dodao kako sam, naravno, pomislio i na ono što je dio tog zagonetnog puta - trpnja, stradanje...
sad mi ostaje vraćanje ovoj pjesmi.
lp iz SA
Pesem v čvrsti formi, ki pripoveduje o življenju drugačnih. V vsakem od nas je želja biti svoboden in ljubljen, a pobegi iz znanih svetov se zdijo marsikomu strašljivi. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!