Venera je samo zaspala
u svojim crtežima među
pećinskim stalagmitima
nakon tinejdžerskih godina
nakon vjeridbe, nakon ljudske
istine o zemaljskoj sreći

      Odtamnjuje li doista njen Zaručnik
      smisao života vjerujući (dakle
      vjerom) u to da ni nakon smrti
      ne prestaje ljubav Nebeska
      pitali su svi Zagledanî u beskraj

      Zanesen i danas će hoditi
      dnom orlovih očiju
      besputnim vrhovima stijena
      vrletima vjeran zazidat će
      urezat će svoje riječi u kamen:

Suludo je plakati
Evo čujete li riječi i mog pjesnika
kako vječno zvižde kroz doba
kroz stijene nad Sredozemljem
da ništa što je rođeno
ne može umrijeti

     govori sa tri plamena smiješka
     kroz tri pukotine kamene
     i tri suhozidine kroz koje se provlače
     kaplje njegova znoja
     iza kojih spava Venera

Čuješ, draga, kako kaplje
borova smola u ovo popodne
beznačajnog ljeta, čuješ
anđeosku melodiju kako te vješto
u smrt zemaljsku uokvirila

     zviždao je vjetar kroz pećinu
     a Zagledanî su vidjeli Venerino
     rumeno lice kao neizgubivu kaplju
     Stvoriteljeve ljubavi

Omiš, 2009.

mirkopopovic