otvorenim dlanom ispreda misli

kovitlaci smijeha

tragovi straha

savijena debla razlistalih bukvi

prkose naletima došljaka

krijuć tajanstvenost tišine

u njedrima razgranatih krošnji

cvrkutom život uzdiže dan

nebo je modro

sunce neumorno miluje obronke

dok pašnjaci podatno savijaju leđa

i sve je nekako pitomo

otvoreno Velebit diše

darujuć smiraj mirisom

eteričnih ulja sakrivenih u čaškama

cvijetnih haljina

gotovo da se osjeća

pogled u sjeni borovih iglica

ispraćuje slučajne goste

jasno dajuć do znanja

snagu pripadnosti

planina je rodilja

brižna i skrovita

planina je otac,

snažna i surova

planina je prijatelj

u pogledu zvijeri

zvijer u pogledu čovjeka

Ljubica Ribić