Opet mi se gomilaš
u srcu

a htio bih pisati
o sasvim drugim stvarima

da dokažem svijetu
da nisam imun
(na limun)
na kiselu koru
obične i neobične
stvarnosti

htio sam pisati
o blagu skrivenom
u podrumima
Vatikanskih muzeja

za koje nema ni titulara
ni imena prvog vlasnika

tek oči prorokove
zamišljene
nad vlastitim pogrešnim
prosudbama

nad riječima krivotvorenim
krvlju da se osuše
u ribe

da zijevaju na nas
što se hranismo
idejom idealnog čovjeka
kao kruhom

usnama suhim bez poljubaca

gomilaj mi se u srcu
ljubavi moja

neka pukne ako treba

takva je to pjesma
tako nestaje
i nastaje sav svijet...

Duško Babić