I ja bih u snovima otvorenim očima
al predobro vidim.
Biti u stanju u kojem se mjesec ježi
a namiguša mi prijeti... pazi se mala!
Moram proći
gledajući glupost
kako je zaglavila.
Batali čovječe
svi bogovi imaju već svoje uloge.
Kažu da sličim na baku...
Gdje li je pogriješila?
Daleko si
a mogla bi te moja tišina pronaći.
Dok oživljavam zlatnu ribicu,
šamaram ljubavne pokušaje
zaklinjući se... nikada više.
Sunce je umrlo od mog pogleda.
Zbog tebe ne zna
na kojoj se strani izlazi.
Eto, sjebao si mi i sunce.
Za kašičicu sam hrabrija.
Odjednom ja.
Sa suncem u očima.
urednica
Poslano:
25. 07. 2014 ob 23:12
Spremenjeno:
05. 08. 2014 ob 12:54
Brezkompromisna peem o pogumu, ki je moral priti, da se lahko živi naprej. Pa čeprav je tega poguma le za žličko ...
čestitke.
Lp, lidija
Hvala Lidija, lepo poletje ti želim.:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: branka
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!