Genocid nad suncem

I ja bih u snovima otvorenim očima

al predobro vidim.

 

Biti u stanju u kojem se mjesec ježi

a namiguša mi prijeti... pazi se mala!

 

Moram proći 

gledajući glupost

kako je zaglavila.

Batali čovječe

svi bogovi imaju već svoje uloge.

 

Kažu da sličim na baku...

Gdje li je pogriješila?

 

Daleko si

a mogla bi te moja tišina pronaći.

Dok oživljavam zlatnu ribicu,

šamaram ljubavne pokušaje

zaklinjući se... nikada više.

 

Sunce je umrlo od mog pogleda.

Zbog tebe ne zna

na kojoj se strani izlazi.

Eto, sjebao si mi i sunce.

 

Za kašičicu sam hrabrija.

Odjednom ja.

Sa suncem u očima.

branka

Lidija Brezavšček - kočijaž

urednica

Poslano:
25. 07. 2014 ob 23:12
Spremenjeno:
05. 08. 2014 ob 12:54

Brezkompromisna peem o pogumu, ki je moral priti, da se lahko živi naprej. Pa čeprav je tega poguma le za žličko ...

  čestitke.

Lp, lidija

Zastavica

branka

Poslano:
05. 08. 2014 ob 12:55

Hvala Lidija, lepo poletje ti želim.:)

 

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

branka
Napisal/a: branka

Pesmi

  • 22. 07. 2014 ob 09:00
  • Prebrano 656 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 439.11
  • Število ocen: 14

Zastavica