Imali smo dar da slikamo grifone
divljih lica u jauku
dok još nije postojao smijeh
ni ceste podijeljene linijama
vatre su tinjale pod zemljom
nije bilo smrti u crno-bijelom ogrtaču
vino se pilo iz grozda
bogovi su uzimali sestre za žene
poklanjali im planinske vrhove
s kojih su proklinjali nebo
uvijek jednako nedohvatno
kao to staklo između nas
na koje ćemo se porezati
jednom
- kad progledamo.
Poslano:
18. 07. 2014 ob 12:32
Spremenjeno:
21. 07. 2014 ob 10:56
Govorili su mi, slabo pismenom, davno, da postoji vrhunska poezija. Danas kad sam iskoračio iz tog doba nalazim je, srećom, kako iz tvog pera (ili iz kompjuterskog zaslona) kapa, razlijeva se po papiru... i po meni istom onom snagom kojom me književnost u svoje beskrajne vode počela potapati... davno, u vrijeme kad su mi neki nadobudni "filozofi" iz svojih uskih, malih praznih života štošta pokušali naklapanjem protumačiti.
Šaljem ti pozdrav. Sa njim PRIZNANJE, svoje ODUŠEVLJENJE, svoje ČESTITKE, a riječi s kojima bih opisao užitak čitajući tvoju poeziju - neka ostanu moja tajna.
Pozdrav,
Mirko s "kontinenta"
Poslano:
18. 07. 2014 ob 12:46
Spremenjeno:
19. 07. 2014 ob 11:19
Dragi moj "kontinentalni" Mirko, ni ti ne možeš znati koliko meni znače tvoje riječi ohrabrenja i podrške. Baviti se umjetnošću u današnje vrijeme jednako je suicidu. Srećom, postoje ljudi kao ti, zbog kojih se isplati i samoubojstvo ;)
Hvala od srca !
Duško s mora
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!