Pozovi me kad ti tijelo zadrhti
A misao krene natraške
U vrijeme neko što proteklo je
A da primjetili nismo, zamrli.

Pozovi me, znaš da čut ću
I bez glasa kad ime mi po usnama
Kao krik prevrćeš, prestravljen
Misleći, da davno sam u zaboravu nestala
Ja, ona ja željena.

Pozovi me, iz sebe
Kad mi ime isčitaš u šalici kave, iznenađen
Negdje na osami, nebitno gdje
I kako se mjesto tvoga vremena naziva.

Pozovi me, znaš da jesam
Kao što uvijek jesam
Samo s tvojim pozivom probuđena
Samo s tvojim glasom oživljena
Samo s tvojim pogledom ugrijana.

Pozovi me...da ponovo oživim.

Emilija Mijatovic