Negdje postoji čestica

Bez koje sam sada

Nitasto rasparana

Slična zgaženemu

Miceliju

Bez vonja na plijesan

I pupčanice sa zemljom

Miceliju koji neće polučiti

Iz sebe nikakve spore

Kad budu ovuda opet

Prolazili gljivari

Bit ću već sasvim nevidljiva

I potonula u jalovi džep šume

Usprkos tome još osjećam

Da sam nekada imala šešir

Vitku dršku i čipkastu podvezicu

I osmjeh

Možda na tufnice ili zelen

Nešto koprenasto

Još uvijek čeka

Da ponovo izrastem u sve to

A bez elementarne čestice

Neće moći

Neće

Jure Drljepan (JUR)