U očima usnule devojke
i u strunama uličnog svirača
ista se melodija razvija,
kao što je isti oblak nad krošnjama
tamarisa i Judinog drveta.
I onda, taj nekakav miris,
podseća na slatko od belih trešanja,
na vrećice lavande u šifonjerima,
malo i na starinske, bajkovite priče
o romantičnim i melanholičnim herojima.
Romansa i melanholija ...
(idu i ne idu zajedno, zavisno od toga
koje je doba dana, ili noći
i da li je beli bagrem na vreme procvetao)
A o melodiji još samo toliko
da je ona ta koja određuje tok,
svim stvarima, vremenskim, i vanvremenskim,
bilo da su one u savršenoj harmoniji,
ili da im tonalitet varira do kreščenda.
Ulični svirač još uvek štimuje
u saglasju sa bojama devojačkih snova,
ta pesma je neprestana i nepresušna,
pesma potpune tišine, a protkana nemirima
hiljada i hiljada sanjara, koji čekaju samo na nju.
Poslano:
12. 07. 2014 ob 11:45
Spremenjeno:
12. 07. 2014 ob 14:19
Milen, ako se mene pita onda upućujem čestitke za još jedan odličan poetski uradak!
LP,
mirko
Poslano:
12. 07. 2014 ob 18:08
Spremenjeno:
12. 07. 2014 ob 22:23
Potpisujem se, krasna pjesma :-)), čestitam!
Lp
Hvala Mirko, drago mi je da je moja pesma izazvala takvu reakciju :)
Senada, ovakav tvoj komentar me izuzetno veseli! :)
Pesem, ki slika zvočnost ulice, mladosti, narave, da bi zazibala v svojo - tišino, ki je prepredena, kot praviš, z nemirom sanjačev. Spominja me na vrvež, tisti prijetni večerni utrip ulic, v katerem se človek prijetno sprosti in mu misli odplavajo v vse čase in prostore ... Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!