Pogled kradomice
Pod sjenom trepavica
Trenutak nezabilježen
Vremenom
Tek drhtajem
Od tjemena
Niz tijelo
Do vrškova prstiju
Sve potisnuto
Provaljuje
Izdaje...
I tijelo zna
Prepoznaje
Plamene jezike
U trenu rasplamsale
Do davanja
Do izgaranja
Bez zadrške
Bez suvišnih pitanja
I nema tri točke.

U njoj iščekivanje
U njoj treperenje
Podrhtavanje
Kao naznaka
Kao spoznaja
Da još uvijek
Ma... zauvijek
Do zadnjeg udaha
Do zadnjeg pogleda
Njemu pripada
Čak i onda
Da, i onda
Kad u trenu spozna
Da uz njega druga korača
Jer njena žudnja
I od bola je jača.

Emilija Mijatovic