NAVLAČIM TVOJU KOŽU
Navlačim noć na prozore
Dodirom brišem
Vrelinom orošenu kožu
Usnama upijam sol
Znanog mi tijela
Tvog...
Dok cvrči na ljubav zovu
Ja ljubavlju omotana
Budna
Slutim ti obrise u mrklini
I dah i želju
Noć...
Ne mjerim vrijeme
Ne tražim zoru
Jer traje, još...
Ne mjerim želju
Ne mjerim htijenje
Uzimam i bezpoštedno dajem
I trajem...
Navlačim tvoju kožu
Svojom je ćutim
Navlačim tvoj dah
I tvoj uzdah
I tvoj vrisak svojim zovem
I tebe svojim zovem
Ti moj...
A sunce neprimjetno
Odbrojava još jedno jutro
U trajanju.
Rijetko objavljujem ovakve pjesme, vidljivo na mom profilu, ali...svi smo pod kožom krvavi i ćutimo (osjećamo) i želju i htijenje...hvala vam na čitanju i ovom komentaru, znači da je ipak izazvala emocije...Srdačan pozz Emilija
Hahahaha...nije obrukao nego razotkrio...eto!
Zasigurno ne u raj...;))))
Evo još jedna, nema me dugo, a onda dvije u istu večer...PREPOZNAVANJE...
Čemu skromnost? Vidjeh rječitost i to uspješnu rječitost...lijepu vam večer želim...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Mijatovic
- 08. 07. 2014 ob 19:30
- Prebrano 672 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 193.64
- Število ocen: 9