Netko nekome uvijek
zamaže oči
u pokušaju da
odbrani suzu
potom slušaš korake
i svijet se čini sve manji
i manji
dok se udaljava od tebe
i svijet se čini sve tiši
kao kad oguliš divlju jabuku
a ona te iznenadi bogatstvom sokova
jezikom mirisa
tako i ti plačeš
kao ta jabuka
kao taj ja
koji je nestao
ismijan od sviju
s prvim oblakom.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!