to je vjetar nad njim, u krošnji koje nema
Nježnost mu
se razlijeva
iz okvira srca
svibanj bi
u grane
slušaš kako
se kamene ruke
osipaju
kako u biću ognjišta
svoje vrijeme
stoljeća otkucavaju
Nijem i gluh
je ostao kamen
mramor nepokretan
Mramorovi
zatravljeni
nedozvani
zabravljeni
s uklesanim imenom
sjevernog vjetra
da bezdna
dozivaju
Kamen, simbol za večnost in ime, vklesano v kamen, simbol za spomin ter maj, zelenilo, veter, simboli življenja ... Razmišljanje o obstajanju in o prividu, o materiji in duhu na lirično pesniški način, čestitke,
Ana
Počašćen sam takvim komentarom... i zahvalan. Ljepša je od same pjesme činjenica da njen "život" odjekne u drugim dušama.
Lijep pozdrav, Ana !
(Mirko)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 04. 07. 2014 ob 21:31
- Prebrano 968 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 315.11