Ne remeteći ritam sambe
plovidba traje, traje i dalje,
kao da nikada neće prestati,
a nema ni broda, ni talasa, ni mora.
Ustvari, mora možda i ima,
a sa njim dođe i poneki talas,
nevažan u odnosu na sve ono
što što znaci na nebu govore.
Nije more ono što je važno,
moglo je i do sada bez njega,
ali bez dubine, one prave,
teško je, preteško, postojati.
Ne može nestati, ni iščeznuti,
spoznaja koju smo tada stekli,
živeći mirno i nasmejano
u maloj garsonjeri u Riju.
Put do istinitosti koju tako rado nazivamo spoznanje. Odlično. Čestitam!
lp Ida Oz
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!