Ti titraš
u trajanju
brojiš se u dane
i kada te je najmanje
kad čezneš da iščezneš
da te nema u svjedočanstvima
o duši sapetoj grmljavinom
pred odsudnu oluju
iza kulisa i zastora
gdje si oči skrila pune srama
što voliš tijelo u tijelu
mlijeko kipuće u mesu
težinu muške kosti
da ti bedro gnječi
lijepo do usijanja
pod nebom vedrim
negdje na tratini
trajat ćeš opet titrajima
što se broje u dane
zadnjeg života.

Duško Babić