Preskočite odmah
na kraj pjesme

ovo što čitate između
samo je popunjavanje
praznine bez nje

pokušaj da dam
neki smisao
svakom trenutku
razdiruće nježnosti
na koju sam osuđen

na drhtaj tijela
u hladnim ljetnim večerima
kad te samoća siječe
u bezbojne slike

kad si najveće ništa
pod zvijezdama

a daljine su toliko daleke
da te ogluše i oslijepe
šutnjom bez milosti

ovdje počinjem
na kraju pjesme
gdje si ti
gdje smo mi
gdje se milujemo
stihom
u krvi nestašnoj

za naraštaj pjesnika
što tek dolaze
da o nama
život spjevaju.

Duško Babić