
Ja sam uvijek bio brižan čovjek
brinuo sam o stvarima ne toliko važnim
da li će pluća izdržati navalu kisika
kad te ugledam kako mi prilaziš
korakom lakim preko mora
tko je izdjeljao križ za Krista
i da li je taj anonimus imao obitelj
ženu i troje djece
od kojih su dvoje postali smjerni kršćani
a ono jedno će se potucati Sirijom
kao nebogobojazni trgovac tkaninom
i utopiti se u Eufratu preopterećen zlatom
grijesima koje će počiniti pod mjesečevim plaštom
ili je loza s njegove strane nastavljena
sve do ovih vremena gdje se zaljubih u ženu
koja je potomak takvog divnog barbara
i zašto to ime žensko Barbara zvuči kao
poziv na ljubav do smrti
a tvoje ime kao vijest o rođenju
i slavi čovjeka
što ga nitko nije mogao
i neće nikad spasiti.
Duško, do kam..... lahko greš! ?
Radovednost nima meja, še posebej ne pri pesniku in če zna na nenavaden, svež način pogledati v drobovje ničkolikokrat uprizorjene odrešitve ... Duško, tebi je to uspelo. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!