nakon svega odlažem slike
odlažem sliku
ali je čujem
u njoj još plove
šaptalice zvijezde i put bijeli
na kojem smo bili
zeleni od bilja
pružala je ruke
jutrom
kad jagode s brijega donosih
crvene
poput njenih obraza
nabubrile su
boje mjeseca onoga ljeta
kad me sa nepunih četrnaest
nešto nečujno pitala
sa šesnaest je plakala
u sjenama večernjih naranči
izmišljala duhove i drhtava
tonula u nove bajke
u osamnaestoj
je otišla
čitam razglednicu iz philadelphie
na kojoj se troši njenih dvadeset i pet
kao i moje ime
kao miris jagoda
koje sam jutrom
s brijega donosio
odlažem sliku
šute li njeni dani smiješe li se
naša lica
ili brišem otiske
ili sebe smiještam
u nesvršene glagole
Hvala Duško !
LP iz Sarajeva
Spomini s fotografij vedno pogosteje vstajajo pred našimi očmi, kajne?
Lp A
Za razliku od sjećanja, otografije, kao i sve materijalno, blijede.
Hvala, Andrejka, na čitanju i osvrtu.
lp,
mirko
S pomočjo slike in nedovršnih glagolov ... je privid preteklosti barvitejši od spomina - nostalgična pesem, ob kateri bralec najde svoje reke in jagode in solze na obrežju življenja. ČEstitke,
Ana
Svaka podrška je moja radost i motiv.
LP,
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 15. 06. 2014 ob 22:36
- Prebrano 896 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 306.48
- Število ocen: 9