Sva su vremena orijentalna
u svim svijetovima
orijentiraju se prema
egzodusu čestica sa
nevinog istoka

u stvari su to male vreće
u kojima čame duše

robovi što grade
piramidu svog vremena

pa tako ono
ide u vis
sužavajući matematički
prostor mogućeg života

za razliku od
raširenog vjerovanja
zanesenjaka
da je vrijeme nešto
kao umiruća
laserska zraka
u promjeru jednaka prostoru
s kojim se međusobno jede
u divljačkom koitusu

ostavljajući osjemenjeni trag
po nevidljivom apsolutu
kao mlazni avion
kad probija cvijet neba

ne
vreće se isprazne
robovi ugrade njihov sadržaj
u podnožje piramide
gdje još uvijek stanujemo

ti i ja
jedina

klizeći nevješto
po njenom rubu
u konačnu ljubav.

Duško Babić