Zašto? Kada?
Ako zatvoriš oči
vidiš li tepih
izgažene ljudskosti
prostrt tebi u slavu?
Osjećaš li jauk nejači,
vapaj živućih.
Desetkovana ljudskost
koljenima izbrušenim
tražeć oprost krvari
suzama griješnika
Ako zatvoriš oči
vidiš li pokošena polja
bol gdje caruje?
Iverak
duši poklonjen
zariven
dublje od sjećanja.
Krvari nemoć
jaukom sasječenih nada
dok vjera curi u pitanja
Zašto?
Kada?
Ako zatvoriš uši
čuješ li plač breza
savijenih do boli
raspuklih htijenja.
Škripu uzdaha
u tami sjena.
Jauk vjetra
što prolama tišinu?
Zašto?
Kada?
Bog ve koliko mojih življenj je moralo preteči, da sem začel spoznavati kako z odprtimi očmi vidim (le) sen, oprijemljiv, realen in prav zato iluzoren. Ko sem pričel z meditacijami sem z zaprtimi očmi počasi pričel zaznavati subtiljnejšo svetlobo. Ne vem, če je možno ustrezno opisati potek te preobrazbe, menim, da tako pričenjam z vstajenjem od mrtvih.
Zašto? Kada?
Vedno ZDAJ, kar je bilo, je in bo, a zagotovo drugače...
hvala Svit ... na izuzetno jakom komentaru ... raduje me tvoje posezanje u pitanja...
lp
Ljubica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 10. 06. 2014 ob 10:32
- Prebrano 746 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 205