Nisam ti rekla sve ono što sam željela
jer me preduhitrila kiša onako lupkava
padajući u jezerca prethodno napuštena
od mojih nogu dok sam te iščekivala

sada s ove strane stakla vlada savršen mir
i moje prisustvo postaje odveć slatkasto
dok se oblizujem umrljana tvojim usnama
što su rastakale tijelo sačinjeno od nevjerice
vriskajući zakletvu na život beskrajne ljubavi

prethodnu noć sam ponovo prizivala prošlost
da bih pregazila sve i jednu pustinju
prilazeći prvoj fatamorgani da prevarim žeđ
duše moje tijela ovog kako bih dočekala sutra
onu jedinu oazu u kojoj ću porađati smisao

sada s ove strane stakla traje ukoričeno
vrijeme jedino vrijedne zbirke o ljubavi
kojoj nije potrebna nijedna precizna riječ
zapravo kojoj ne treba niti jedna jedina riječ
ona je začela srce sunca u nama da bi živjela

Danja Đokić