Htio sam ti povjeriti
veliku tajnu
da svijet se rađa
svakog trena iznova
i da Gospod jako uzdiše
raspet u svojoj traumi
dok razmješta
sva ova tijela nebeska
jer i Njega stižu godine
i boli ga to svjetlo u grudima
ali ti se samo smiješiš
velikim
dječjim
ljupkim
zaljubljujućim
nepodnošljivo dubokim
i zanosnim očima
i nudiš mi usne
pune golicavih zvijezda
da im budem vlastelin i sluga
u svijetu kojeg ionako
bez tebe više nigdje
ljubavi moja
nigdje nema...

Duško Babić