Zapravo, ne razumijem,
a želim razumijeti
bešćutnost debelih zidova
nezasitnog uma.
Postavljena pitanja
ne traže odgovore
samo vrište u bezvremenu.
Koliko je dovoljno
da zasitite uvijek gladne ?
Vukovi
love u čoporu.
Krvavih pogleda
uzimaju
komad po komad
nemoćnih
da se odupru.
U stupici vlastite pohote
tonu u čemer,
crijeva zavijaju
nezasitna.
Poslano:
22. 05. 2014 ob 09:52
Spremenjeno:
22. 05. 2014 ob 09:57
Izvrstna slika današnje brezčutnosti vladajočih elit! Bravo, Ljubica.
Lp A
hvala Andrejka... :-) ... ne mogu, a ponekad ne vrisnuti prijekorom...
lp
Ljubica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!