u zoru su se perunike mačevale
s mojih stihom. iz njene ruke
nikle u pesmi modroj i zvonkoj
kao čegrtanja zvezda dok silaze
na kupanja u moru
trave i sve
sa strahom da ne nagaze uštirkane
beline mesečeve. a on bezličan
i obao
sličan neotvorenom naru
nagnut nad male živote čovečije
biljne i mravlje, s njenim osmehom
ukrstio sablasne prste. kazuje
ljubav znači da nešto raste
iz zemlje tajanstvene
večne i odane
* Rečenica iz priče „Ljubavno predgrađe Beograda“, Miloš Crnjanski („Ljubav u Toskani i drugi nežni zapisi“)
Poslano:
13. 05. 2014 ob 22:34
Spremenjeno:
13. 05. 2014 ob 23:07
sjajna pjesma, Jagoda...jutros kad sam je citala odusevila me, bogatstvo slika i sjajna uklopljenost u pjesmu, fascinantni su...bravo..
Hvala na lepim rečima. Danja! Raduje me tvoj komentar.
Pozdrav,
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!